Moje divlje srce vs Grmuljgrad
Oduvek sam hteo da zivim slobodno i divlje zato sto je moje srce takvo, i probace da zauvek ostane, da zauvek zivi u svojoj realnosti, avanturi i nezavisnosti, slobodno i izvan grada grmuljgrada.
U grmuljgradu ljudi su crni u licu,tu ljudi slusaju tudje zelje,i ne znaju za sta da zive, sve rade automatizovano, svaki dan je isti, lice im je prozirno, reci suve, i dosadne, iste, pitanja robotska.
U grmljgradu gradu ljudi su zaboravili svoju pravu prirodu,pa zive u mehuru. Plutaju u okeanu raznih cuda i izmisljotina,recimo poput televizije, Mi smo produkt 500 milijardi dolara reklame svake godine, dok dete stigne do fakulteta ili raste kroz skolu... ili kao brucos na fakultetu, pogledace preko 1000 sati na TVu. U proseku 4 sata i par minuta dnevno, neka istrazivanja su pokazala da neki mogu identifikovati 1000 logoa raznih firmi... ali manje od 10 biljaka ili zivotinja koje se nalaze u njihovoj okolini.Toliko o nasoj istinskoj prirodi i o tome da li znamo odakle dolazimo i cega smo deo..
Mediji su stvarno instrument pomocu kojeg se znanje prenosi u nasem drustvu.Vise ne dobijamo znanje direktno,iz iskustva,
sigurno ste culi poslovicu "Pametan uci na tudjim greskama"
lepa poslovica a u stvari sranje,najgore
Ljudi uce na dva nacina kroz sopstveno iskustvo ili kroz posmatranje ili informacije drugih,
Recimo mlad klasican decak hoce da nadje lepu devojku ima dva nacina da to ostvari, prvi da proba i pridje sam lepoj curici i stvori sopstveno iskustvo ili percepciju ili drugi da pogleda sta se desava i iskustva drugih u grmuljgradu gde ce videti da su samo ljudi sa mnogo para sa prelepim devojkama, a u 70% slucaja takvi bogati likovi koje nas decko posmatra i nisu sa tim lepim devojkama ,jer oni ne znaju kako da ostvare konekciju sa curama,
vec su obicna pojila ili ti likovi kod kojih se bicharke poje za dzabe,
sve u nadi da ce pomasni likovi tako dobiti malo sexa,
ali to nas mladi normalni decko ne zna,
ali zna da se pametni uce na tudjim greskama i zna da treba da posmatra, a da zanemari svoje iskustvo i misljenje i tako on posmatra, posmatra nekog koji je ostvario ono sto on hoce, a kako u ovom slucaju on posmatra bogate ljude sa lepim curama,na povrsini, dubinu ne vidi,
nas dobri decko stvara novu percepciju ili mehur svojih misli koje mu kazu da treba prvo da se obogati da bi imao curu, a mnogi se i nikada ne obogate,
Za to vreme mnoge cure se pitaju zasto nemaju normalnog decka :)
i idemo u krug da ne navodim jos primera iz grmuljgrada,
ima mnogo i zenskih primera ne brinite se...
U osnovi, mi smo kao astronauti u svemiru, lebdimo naokolo u metalnom kreiranom svetu...
odvojeni, stvarno, od svih zemaljskih izvora, i prirode
i potpuno zavisimo od informacija... koje nam se salju sa jako, jako dalekog mesta. ili ti iz tudje percepcije ili posmatranja,
I zato smo fizicki i psihicki otupeli,
Nasi osjeti se zatupljuju od jutra pa sve do veceri...
bilo to od grmuljgradske buke ili glasne muzike ili svetla po noci.
Niko ne vidi lepotu.
A ako izgubimo osecaj o lepoti nase prave prirode...
onda trazimo zamenu,
trckaramo naokolo, sve u krug, trazeci zamenu...
retki je i nadju...
ali u flasi alkohola, ili tabletama, drogama,
ili u televiziji ili igricama...svako ima svoj metod....
"Vracevi kazu da se nalazimo u mehuru. U momentu rodjenja mi smo stavljeni u mehur. U pocetku je taj mehur otvoren, ali potom on pocinje da se zatvara dok nas potpuno ne zatvori unutar sebe. Taj mehur je nasa percepcija. Mi zivimo u tom mehuru celog svog zivota. A ono sto vidimo na njegovim okruglim zidovima jeste nas sopstveni odraz..."